Pravo na privatnost: Dnevnik, šifre i granice koje (ne) postoje

Piše: Anna Aigner

Postoje strojevi stvoreni da čuvaju tajne – poput slavne njemačke Enigme, čije su šifrirane poruke saveznici godinama pokušavali dešifrirati. No, postoje i ljudi koji vjeruju da ne bi trebalo biti tajni između partnera, da bi sve misli trebale biti dostupne, bez šifri i zaključanih stranica. Ali gdje završava bliskost, a počinje narušavanje granica?

Privatnost nije isto što i tajnovitost

Esther Perel, poznata terapeutkinja, naglašava da je ravnoteža između bliskosti i autonomije ključ zdrave veze. Imati privatne misli, vlastiti dnevnik ili prostor za refleksiju ne znači da nešto skrivaš – to znači da postoji dio tebe koji je samo tvoj. John Gottman, stručnjak za partnerske odnose, kaže da je međusobno poštovanje temelj povjerenja. Ako partner osjeća potrebu da provjerava tvoj mobitel, dnevnik ili račune, to često nije znak povjerenja, već kontrole. Povjerenje ne znači pristup svemu – znači sigurnost u ono što već znaš.

"Ali ako ne kriješ ništa, zašto mi ne bi dala da pročitam?“

Ovo je pitanje koje često dolazi od onih koji smatraju da ljubav podrazumijeva potpunu transparentnost. No, nije li sloboda izražavanja misli i osjećaja, bez straha da će netko drugi pročitati i interpretirati ih na svoj način, temeljna potreba? Privatnost znači imati prostor u kojem možemo razmišljati naglas, zapisivati nesigurnosti, ljutnje, nespretne želje – bez obaveze da ih itko drugi vidi.

Postavljene granice nisu zidovi, već mostovi

Neki ljudi prirodno teže simbiozi – osjećaju se sigurno kada znaju sve o drugoj osobi i kada su u stalnoj povezanosti. No, što se događa kada se toliko stopimo s partnerom da više ne znamo tko smo sami? I što se događa kada onaj koji zna sve o nama – ode?

Razbijanje Enigme bilo je ključno u ratnom kontekstu, jer su tajne informacije bile pitanje života i smrti. Međutim, u odnosima, nije riječ o špijunaži. Granice između partnera trebaju biti postavljene s povjerenjem, a ne kontrolom. Povjerenje u vezi ne znači potpunu transparentnost, već dopuštanje prostora za privatnost, gdje se oboje osjećamo sigurno i poštovano.

Granice su bitne, ali ih je važno postaviti zajedno

Svaka veza je jedinstvena, a razgovor o privatnosti i granicama ključan je na samom početku odnosa. Otvoreni razgovor o tome što je za nas prihvatljivo, a što nije, pomaže u izgradnji uzajamnog povjerenja. Ako želimo izgraditi zdrav odnos, važno je znati da ne moramo dijeliti svaki detalj svog života, niti biti u stalnoj povezanosti. Ponekad je najbolji način za očuvanje odnosa poštovanje prostora i autonomije.

Na kraju, granice ne znače udaljenost, već slobodu – slobodu da budemo svoji, bez straha da će naše misli i osjećaji biti pogrešno shvaćeni ili izloženi. S pravom na privatnost dolazi i odgovornost prema partneru, jer prava intimnost ne leži u tome što sve dijelimo, već u tome koliko poštujemo ono što je privatno i dragocjeno.