Ljubaznost prema sebi: najteža lekcija
Piše: Anna Aigner
Kad sam prvi put uzela u ruke Home Body Rupi Kaur, nisam očekivala da ću se u svakoj stranici prepoznati. No, njezine su me riječi pogodile ravno u srž. Anksioznost, samomržnja, traume, toksični odnosi – sve ono što sam nosila, a nisam znala kako izreći.
Ponekad se pitam zašto je tako teško biti nježna prema sebi. Zašto se prema drugima znam postaviti s razumijevanjem, a sebi uvijek zamjeram?
Ljubav koja ne traži dopuštenje
Jedan stih me posebno zaustavio:
"što je u meni
što me prisiljava
da se nadam
da će me ljudi voljeti
bez da ih moram moliti"
Koliko sam puta mislila da moram zaslužiti ljubav? Da moram biti bolja, jača, uspješnija kako bih bila vrijedna prihvaćanja? Ponekad mi se čini da je cijeli život natjecanje koje ne mogu dobiti.
A onda naiđem na stih poput ovog i shvatim – možda je problem u obrascima koji su mi usađeni. Možda ljubav ne treba biti borba.
"kada si previše naviknuta
na toksičnu ljubav
ne možeš prepoznati
kad ti netko nudi zdravu ljubav"
Majčinstvo i strah od ponavljanja grešaka
Rupi Kaur piše i o majčinstvu, i taj me dio posebno dotaknuo. Jer sada, više nego ikad, prepoznajem koliko nosim stvari iz prošlosti. Strah me da će moje dijete osjetiti istu tjeskobu koju sam ja osjećala. Strah me da ću ponoviti greške koje su činili drugi prije mene.
"reći ću svojoj kćeri
sunce mi se nije okrenulo dok tebe nisam rodila"
Majčinstvo je predivno, ali je i ogledalo. U njemu vidiš sve ono što si mislila da si davno zakopala. Sve nesigurnosti, svi unutarnji glasovi koji ti govore da nisi dovoljno dobra.
A onda dođe trenutak u kojem shvatiš – ako želim da moje dijete raste u ljubavi, prvo je moram naučiti dati sebi.
"kada bih prema sebi bila
nježna kao prema tebi
koliko bih manje plakala u životu"
Iscjeljenje nije pravocrtno
Rupi Kaur često piše o iscjeljenju, ali ne kao nečemu što dolazi preko noći. To je proces. Nekad ide naprijed, nekad unazad. Nekad ga ni ne primijetiš dok se jednog dana ne probudiš i shvatiš da si malo lakša nego prije.
"sve što si izgubila
dolazi u drugom obliku"
Možda ono što smo izgubili nije nestalo. Možda se samo vratilo u drugačijem obliku – u snazi koju nismo prepoznali, u nježnosti koju učimo davati sebi.
Pokušavam to imati na umu kada osjetim da tonem u misli koje me razaraju. Ljubaznost prema sebi nije slabost. Ponekad ne znam kako je pružiti, ali učim. A ponekad, i to je dovoljno.