Volim si ugađati – masažama, tretmanima, finom hranom, treniranjem, odmorom, ljenčarenjem. Volim i osjećaj kada obavim ono što treba. I jedno i drugo mi prija, ovisno o danu, ciklusu, trenutku. Koliko god pokušavala biti linearna, uvijek me iznenadi kako se sve posloži na vrijeme kad slušam svoj unutarnji sat – onaj koji nije ni strogo muški ni unaprijed zacrtan u tablicama.
Za razliku od muškaraca, čiji je hormonalni ritam stabilan kroz mjesec, nama ženama energija nije ravnomjerno raspoređena. Na početku ciklusa imamo više snage, lakše donosimo odluke, fokusiranije smo. To je vrijeme za jače treninge, intenzivne projekte, donošenje odluka. Kako se ciklus bliži kraju, tijelo prirodno traži smirivanje, više odmora, introspekcije. Kad to prihvatim i uskladim se s tim ritmom, sve teče lakše.
Nekoć sam mislila da disciplina znači samo stisnuti zube, gurati jače, biti stroža prema sebi. Terorizirala sam svoje tijelo treninzima i gladovanjem, misleći da ću tako biti bolja verzija sebe. Ako bih propustila vježbanje ili pojela nešto “krivo”, osjećala bih krivnju. Bila sam uvjerena da, ako malo popustim, sve pada u vodu.
Danas je drugačije. Vježbam jer volim osjećaj snage i lakoće, ali ne forsiram se do boli. Biram hranu koja mi godi, ali se ne kažnjavam ako mi se jede nešto “izvan plana”. Slušam se. Umjesto da idem protiv sebe, učim pronaći ritam u kojem moje tijelo i um surađuju.
Prava disciplina nije prisila, nego dogovor sa sobom. Nije strah od neuspjeha, nego povjerenje da će stvari doći na svoje, čak i ako nekad stanem. Disciplina na ženski način nije u stiskanju, nego u osjećaju kada je vrijeme za odmor, a kada za pokret. Kada je ljubav prema sebi stvarno ljubav, a kada je još jedan oblik kontrole.
Kao što volim sebi dati prostora za opuštanje, tako se ponekad treba i podsjetiti da je disciplina način da postignem ravnotežu, a ne način da se kaznim. Jer ljubav prema sebi nije uvijek samo u uživanju – ponekad je to i u mudrom biranju kada se ohrabriti i učiniti nešto, ali i kada stati sa to do listama. A kako uživati u disciplini? Kadaese pohvalimo za svaki korak, koliko god banalan nam se činio. Iz ljubavi prema sebi razaznati da nije svaki dan isti i da se nije potrebno boriti protiv sebe, nego sa sobom pametno birati borbe.